Francuska: Premijer izgubio povjerenje parlamenta

„I ja sam želio ovaj trenutak istine", počeo je francuski premijer Fransoa Bajru obraćanje poslanicima Nacionalne skupštine Francuske. Bajru je na funkciji tek devet mjeseci, a već se morao boriti za povjerenje poslanika. Njegova glavna tema: ogromna zaduženost zemlje.

Druga najveća ekonomija EU ima nivo duga od skoro 114 posto bruto domaćeg proizvoda (BDP) ili oko 3,4 biliona eura. Prema zvaničnim podacima, deficit je 2024. godine iznosio 5,8 posto BDP-a. Oba broja su skoro duplo veća od kriterija stabilnosti EU: nivo duga od 60 posto i tri posto novog zaduživanja godišnje.

Francuska ove godine mora platiti 55 milijardi eura samo na ime kamata. A sljedeće godine to će već biti 66 milijardi eura, rekao je Bajru, podsjećajući poslanike da Francuska od 1974. godine nije imala uravnotežen budžet – dakle 51 godinu.

On smatra da se Francuska nalazi pred „nezaustavljivim talasom duga", u kojem povjerioci traže više nego što zemlja može zaraditi. Poslanicima se obratio riječima: „Imate moć da oborite vladu, ali nemate moć da izbrišete stvarnost."

Bajru je za 2026. planirao dosljedan kurs štednje kojim bi ukupno bilo ušteđeno oko 44 milijarde eura. Posebno sporna bila je ideja da se ukinu dva državna praznika.

Parlament uskratio povjerenje Bajruu

I u parlamentu se već naziralo protivljenje. Zato je Bajru – još prije nego što bi došlo do glasanja o njegovim planovima štednje – sam inicirao ovo glasanje o povjerenju. Ishod je bio jasan: samo 194 poslanika izrazilo je povjerenje premijeru, dok mu ga je 364 uskratilo.

Bajruovu odluku da pokrene pitanje povjerenja Benjamin Morel naziva „političkim samoubistvom". Time je želio obezbijediti podršku za svoj budžetski plan, kaže docent za javno pravo na Univerzitetu Pariz Panteon-Asas za DW. Ali očigledno je Bajru značajno precijenio svoje šanse da dobije glasanje.
Još prije glasanja bilo je jasno da francuski premijer teško može računati na pobjedu. Lideri stranaka, naročito s ljevice i s desnog političkog spektra, nedvosmisleno su stavili do znanja da Bajru neće dobiti njihovo povjerenje.

Bajru je predsjednik liberalne partije Mouvement Démocrate (MoDem), koja u Nacionalnoj skupštini sarađuje sa strankom francuskog predsjednika Emanuela Makrona Ensemble. Međutim, taj savez nema većinu ni u Nacionalnoj skupštini, donjem domu francuskog parlamenta, niti u Senatu, gornjem domu.

Sada je na potezu Emanuel Makron

Očekuje se da će Fransoa Bajru podnijeti ostavku francuskom predsjedniku i da će je ovaj prihvatiti – uz molbu da Bajru ostane na funkciji u tehničkom mandatu dok Makron ne pronađe novog premijera.
Kako kaže Benjamin Morel, i novi premijer će se prije svega hitno morati pobrinuti da Francuska dobije novi budžet za 2026. Međutim, pronaći predsjednika vlade koji bi mogao okupiti većinu iza sebe i dalje je veoma teško.
Posebno opozicione stranke nemaju interesa da prave ustupke vladi. Tako se, na primjer, desničarski Nacionalni front Marin Le Pen fokusirao na raspuštanje parlamenta – i time na vanredne izbore.

Politički analitičar Erik Moris iz European Policy Center također smatra da će Makronu biti teško pronaći pravu političku ravnotežu. Prema obojici stručnjaka, ključ je u tome da se nađe kandidat koji će uspjeti zadržati Makronov blok, a istovremeno pridobiti i glasove socijaldemokrata. Moris očekuje da će pri sljedećem imenovanju više od samog imena biti važni sadržaji i program.

Vanredni izbori, međutim, za sada vjerovatno nisu opcija – predsjednik Makron takve zahtjeve već je više puta odbio. A odbio je i da sam podnese ostavku prije isteka mandata 2027. godine.

Šta kriza u Francuskoj znači za EU i Ukrajinu

Dešavanja u Parizu vjerovatno će se pratiti s interesovanjem u Briselu. Na kraju krajeva, Francuska je druga najveća ekonomija EU poslije Njemačke. Zajedno, te dvije zemlje se često nazivaju „motorom evropskih integracija".
Iako Moris ne očekuje da će uticaj biti tako žestok kao tokom krize eura koja je počela 2008, ipak nestabilnost u Francuskoj mogla bi imati ekonomske posljedice po ostatak EU – na primjer, kroz nedostatak investicija ili smanjenu produktivnost.

Ako bi došlo do političkog zastoja u Francuskoj, to bi imalo i političke posljedice za EU. Moglo bi se dogoditi, recimo, da zemlja bez nove vlade ne zauzima jasne stavove u oblastima migracione, agrarne, trgovinske ili industrijske politike, ili da se pod novom vladom promijeni uloga Francuske u EU.

Na vanjskopolitičkom planu, na primjer, kada je riječ o Ukrajini, ništa se neće promijeniti – dok je Makron na funkciji. Međutim, Moris smatra da će Makronu biti teško ostvariti obećano: na primjer, povećanje budžeta za odbranu kako je planirano, biće teško – ako nema budžeta ili ako se njegovo donošenje bude odlagalo.