"Frakcija Crvene Armije" - posljednje suđenje?

Moguće je da će ovo biti jedno od posljednjih velikih sudskih suđenja ljevičarskim teroristima u Njemačkoj, odnosno bivšim pripadnicima „Frakcije Crvene Armije" (RAF). U Celleu ovog utorka (25.3.2025.) počinje proces protiv navodne bivše teroristkinje Daniele Klette uz veliko interesovanje medija, kao i uvijek kada se radi o RAF-u. Onoj istoj Frakciji Crvene Armije, koja je od sedamdesetih do devedesetih godina prošlog vijeka držala tadašnju Saveznu Republiku Njemačku u stanju straha. Prema navodima istražnih organa, RAF je odgovoran za više od 30 ubistava.

Pljačke transporta novca i supermarketa

U vrijeme dok je RAF bio aktivan, Klette je mogla biti umiješana u bombaške napade na zatvor u njemačkoj pokrajini Hessen, kao i u napad na američku ambasadu u Bonnu – ali o tim nedjelima će se odlučivati u nekom drugom procesu. Ovaj sudski postupak se ne bavi zločinima iz vremena RAF-a. Umjesto toga, Klette je, zajedno sa svojim istomišljenicima Ernst-Volkerom Staubom i Burkhardom Garwegom, između 1999. i 2016. navodno učestvovala u pljačkama supermarketa i oklopnih vozila za transport novca, prvenstveno u sjevernoj Njemačkoj, zbog čega se suđenje upravo tamo i vodi. Pošto je tokom tih pljački dolazilo i do pucnjave, Klette je optužena i za pokušaj ubistva.

Staub i Garweg su i dalje u bijegu, dok je Klette uhapšena u februaru prošle godine u Berlinu. Godinama je neometano živjela pod lažnim identitetom u berlinskoj četvrti Kreuzberg.

Pljačkali da bi preživjeli

RAF je zvanično raspušten 1998. godine, nakon objave u pismu koje su vlasti tada ocijenile kao autentično. Ukupno 13 pljački, koje je, prema optužnici izveo trojac okupljen oko Daniele Klette, nije imao za cilj finansiranje novih terorističkih napada, već je, kako se čini, služio samo za izdržavanje troje ostarjelih „revolucionara". Ipak, kada je u pitanju RAF, njemački istražni i pravosudni organi i dalje su veoma oprezni.

Suđenje je prvobitno trebalo da se održi u gradu Verdenu u Donjoj Saksoniji, ali je tamošnji pokrajinski sud ocijenjen kao premali i nedovoljno siguran. Zbog toga je za suđenje privremeno adaptirana bivša konjička hala, a do njenog završetka proces će se voditi u Celleu.

Ubistva političara, sudija i privrednika

Ovakve mjere podsjećaju na period kada je RAF izazvao šok u nekadašnjoj Zapadnoj Njemačkoj, posebno 1977. godine. Tada je u zatvoru Stuttgart-Stammheim izgrađena posebna sudnica za suđenje vođama grupe. Ta sudnica se nalazila u zatvorskom kompleksu, gdje su optuženi već bili pritvoreni.

RAF se, prema vlastitom shvatanju, smatrao komunističkom i antiimperijalističkom urbanom gerilom i od ranih sedamdesetih godina otvoreno je napadao visoke predstavnike države, privrede i pravosuđa. Tako su, između ostalog, ubili generalnog tužioca Siegfrieda Bubacka, direktora Dresdner Banke Jürgena Ponta ili portparola Upravnog odbora Deutsche Banke Alfreda Herrhausena. Ukupno 27 članova RAF-a osuđeno je na doživotne kazne zatvora.

„Njemačka jesen"

Konfrontacija između RAF-a i države dostigla je vrhunac u jesen 1977. godine, u događajima poznatim kao „Njemačka jesen". Tada je grupa terorista prvo otela predsjednika Udruženja poslodavaca Hannsa-Martina Schleyera, u pokušaju da oslobodi zatvorene pripadnike RAF-a. Kada je njemačka vlada, na čelu s kancelarom Helmutom Schmidtom (SPD), odbila njihove zahtjeve, palestinski saveznici RAF-a oteli su njemački putnički avion na Majorci.

Avion je nakon višednevnog lutanja Bliskim istokom konačno sletio u Mogadišu, u Somaliji. Tamo je specijalna jedinica tadašnje Njemačke savezne granične policije (GSG 9) oslobodila sve putnike, iako su teroristi prethodno ubili pilota aviona.

Posljedica te operacije bila je samoubistvo, koje su počinili zatvoreni lideri RAF-a u zatvoru Stuttgart-Stammheim. Tom prilikom ubio se i jedan od osnivača RAF-a Andreas Baader. Oteti Schleyer je kasnije pronađen mrtav.

Ipak, država je odnijela pobjedu u borbi protiv RAF-a, koristeći krajnje oštre mjere. Iako je RAF nastavio s ubistvima i napadima, nikada više nije dostigao svoju nekadašnju snagu.

Borba šačice protiv 60 miliona ljudi

Ipak, sedamdesetih godinama prošlog vijeka, nemali broj mladih zapadnih Nijemaca tajno ili otvoreno je simpatizirao sa RAF-om. U javnosti je istovremeno, posebno kroz medije, stvarana slika prijetnje, koja možda i nije postojala u tolikom obimu. Tako je dobitnik Nobelove nagrade za književnost Heinrich Böll govorio o „borbi šestoro protiv 60 miliona".

U stvarnosti, svih godina postojanja RAF-a je u njegovom užem jezgru aktivno djelovalo ukupno 80-ak osoba.

RAF i dalje ima simpatizere

Čini se da ni Daniela Klette nije promijenila svoje stavove, jer nikada nije osudila postupke RAF, niti se odrekla „revolucionarne borbe". Niti se očekuje da će tokom suđenja dati bilo kakve izjave ili priznanja.

Neposredno prije hapšenja, uspjela je upozoriti jednog od svojih prijatelja. Od tada, uprkos intenzivnoj potjeri, od Burkharda Garwega i Ernst-Volkera Stauba nema nikakvog traga.

U njemačkoj ljevičarskoj ekstremističkoj sceni i dalje postoje simpatije prema RAF-u, a preživjeli članovi grupe često se prikazuju kao mitološke figure. Tako su ispred zatvora u Vechti, u Donjoj Sakosniji, gdje Klette boravi više od godinu dana, povremeno organizovani mali protesti podrške.

Iako RAF odavno više ne postoji – i ne predstavlja nikakvu stvarnu prijetnju – očekuje se da će suđenje trajati dvije godine.

Pratite nas i na Facebooku, na X-u, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu