FAZ: Alija Izetbegović i „geto zvani Izrael“

Michael Martens za Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ) najprije konstatira da je krvoproliće na Bliskom istoku izvelo hiljade ljudi na ulice i u glavnom gradu Bosne i Hercegovine. „“Jučer Srebrenica, danas Gaza“, „Slobodna Palestina“ i pozivi Allahu-Akbar naizmjenično su odjekivali trgom ispred velelepne zgrade Vijećnice iz habsburškog doba na skupu u oktobru 2023. godine. Tadašnja gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić obratila se mnoštvu. „Sarajevoiz prošlog rata još zna kako je kada nema ni vode ni hrane i kako je gledati kada vlastita djeca umiru“, rekla je šefica grada kojeg su nekoć pod opsadom držali Srbi“, piše Martens na početku svog teksta u FAZ-u pod naslovom „Geto zvani Izrael".

Martens potom njemačkoj publici opisuje svoja zapažanja o bh. muslimanima. Konstatira da su „bosanski muslimani najvećim dijelom otprilike toliko muslimani koliko su kršćani u Donjoj saskoj kršćanski. „Stranka, koja bi se zalagala za uvođenje šerijata imala bi u Sarajevu otprilike toliko šansi da pobijedi na izborima koliko i anabaptisti u Münsteru u pokušaju da ponovo osnuju svoje carstvo“, piše Martens. 

Njemački novinar dalje nastavlja sa svojom percepcijom Sarajeva konstatirajući da se u njemu „doduše vidi više potpuno pokrivenih žena ili žena koje nose maramu nego prije dva desetljeća, ali da su to ipak većinom turistkinje iz arapskih zemalja ili Turske“. Dalje piše kako su u Sarajevu tokom Ramazana, kao i obično, otvoreni skoro svi restorani ili kafići „u svakom slučaju nešto prazniji preko dana“. „Alkohol se ne služi svugdje, ali niko ga ne mora dugo tražiti. Ispijanje čaše hercegovačke žilavke s pogledom na džamiju i opušteno ignoriranje ezana u blaženstvu bijelog vina jedan je od ugodnih večernjih užitaka koje Sarajevo nudi“, opisuje svoje impresije Martens.

„Druga Bosna"

Međutim, konstatira on, anegdotski dokazi ne prikazuju cijelu sliku. „Iza liberalne zavjese postoji i druga Bosna, koja nije tako kozmopolitska kakvom se predstavlja“, zaključak je koji Martens izvodi. To je, piše Martens, poentirao hrvatski književnik Miljenko Jergović, rođen u Sarajevu 1966. godine, u svom romanu „Crveni jaguar“.

„Bosanski islam, koji se često s razlogom opisuje kao pozitivan primjer liberalnog islama europskog karaktera, može poprimiti i netolerantne crte“, piše Michael Martens.

To pokazuju, piše ovaj njemački novinar, i rani tekstovi njegovog vjerojatno najpoznatijeg predstavnika, kojeg su poštovali Bernad-Henry Levy i drugi zapadni intelektualci, bivšeg bosanskohercegovačkog predsjednika Alije Izetbegovića. 

Martens piše kako „utemeljitelj“ BiH, kako naziva Izetbegovića, „doduše nikada nije odgovarao karikaturalnoj slici islamističkog fundamentaliste kako ga je opisivala srpska ratna propaganda“.

„Ipak neki Izetbegovićevi spisi iz šezdesetih, sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća doista pokazuju autora, koji ne samo da je duboko uvjeren u superiornost islama nad svim ostalim svjetskim religijama, nego i zauzima nepomirljiv stav prema Izraelu. Oni se distribuiraju u izdanju Izetbegovićevih spisa iz 60-tih, 70-tih i 80-tih godina, subvencioniranom poreznim prihodima BiH, koje su, osim u knjižarama, dostupni i u gradskom muzeju Alija Izetbegović“, piše Martens. On dodaje da je među tim djelima i tekst „Muslimani i Izrael“ objavljen 1970. godine.

U njemu su, piše Martens, aškenaski Židovi (op. red.: Židovi iz sjevernje,srednje i istočne Evrope za razliku od Sefarda iz Španije) identificirani kao najveće zlo države Izrael: "Dobro naoružani, obrazovani i nemilosrdni, oni raseljavaju lokalno (op. red.: palestinsko) stanovništvo i tako stvaraju 'životni prostor' za novu državu. Šta se može očekivati ​​od države rođene iz nepravde i nasilja?", pita se Izetbegović. Njegov odgovor: „Cionizam, koji je nastao kao reakcija na progon Židova u Europi, istovario je sav svoj nakupljeni otrov, bijes i osvetu prema Arapima. Židovi u Izraelu su doduše, piše Izetbegović, bili najveće žrtve rasizma i genocida, ali u međuvremenu sami provode genocid, piše Alija Izetbegović“, kako stoji u tekstu u FAZ-u.

„Produžetak Hitlerovih metoda"

„Oni su, navodi dalje Izetbegović, praktički postali produžetak Hitlerovih metoda nemilosrdne upotrebe nasilja, preseljavanja, grubog postupanja s poraženima, čak i vojne taktike blitz-krieg (blic rata), iznenadnih napada i nemilosrdnih obračuna i osvete. Autor je ovo napisao tri godine nakon Šestodnevnog rata (1967. godine), zbog kojeg je jugoslavenski diktator Tito prekinuo diplomatske odnose s Izraelom. U Jugoslaviji je to bilo sve samo ne radikalno stajalište. Izetbegovićev prikaz da se Izrael sastoji od “fanatičnog ljudskog materijala”, ali da je u konačnici samo “veliki 'geto' u moru islamskog svijeta, poput "stranog tijela u golemom organizmu” svakako je bio na liniji sa stajalištima komunističkih država poput Jugoslavije. Isto kao i Izetbegovićeva ocjena da su u slučaju Izraela "i geto i mržnju, koja okružuje svaki geto, stvorili sami Židovi". Ipak koliko je to daleko od opisa Izraela kao „stranog tijela“ do zaključka da to „strano tijelo“ nema pravo postojati i da mora biti uklonjeno?“, pita se Martens. 

„Izetbegović tu ideju ne izražava izravno, nego ustrajno kruši oko nje. Svaka neislamska vlast nad Jeruzalemom, piše on, je "neprirodno stanje". Samo su muslimani sposobni osigurati Jeruzalem otvoren za sve, a na samim muslimanima je da oslobode grad – tako što će se ugledati na Židove: „Snaga Izraela u suočavanju s Arapima rezultat je ogromne potpore i solidarnosti dijaspore, odnosno svih Židova u svijetu“, piše Izetbegović. Slabost muslimana je nasuprot tome u njihovom nedostatku ujedinjenosti“, piše Martens citirajući Izetbegovića koji kaže da je ideja o Izraelu nastala iz slabosti islama. „U suprotnom Englezi i Židovi nikada ne bi došli na ideju da stvaraju državu na našim živim tijelima. Samo je slabost muslimana, piše Izetbegović, omogućila Izrael: Zbog toga jer smo mi bili janjad, oni su postali vukovi“, citira Izetbegovića u svom tekstu Martens i nastavlja: „Islamska snaga nije potrebna, piše Izetbegović, da bi Jeruzalem u budućnosti bio čisto muslimanski, "nego da bi opet bio otvoren za sve, kao nepomućen izvor iz kojeg izviru tri velike rijeke čovječanstva". 

„U drugom eseju, piše Martens, Alija Izetbegović upozorava da je „borba vjerojatno neizbježna, jer su pod vodstvom cionista Židovi u Palestini započeli akciju koja je jednako neljudska koliko i nepromišljena, koliko kratkovidna toliko i avanturistička". Ali ta je borba, navodi Izetbegović, izgubljena za Židove jer ne uzima u obzir globalni odnos snaga između njih i muslimana: "Da bi zadržali Jeruzalem, Židovi bi morali poraziti islam i muslimane, a to je - hvala Bogu – iznad njihove moći."

Ako "cionisti" nastave putem svoje arogancije, piše Martens citirajući Aliju Izetbegovića, kao autora "koji je preveden na mnoge jezike i vrlo cijenjen u muslimanskom svijetu", postoji samo jedno rješenje za muslimane: "Nastaviti borbu, širiti je i produžavati je, dan za danom, godinu za godinom, bez obzira na žrtve i vrijeme" sve dok cionisti ne budu prisiljeni odreći se "svakog pedlja ukradenog tla". Bilo kakav kompromis, piše Izetbegović, na tom putu bio bi izdaja braće u Palestini", piše Martens u FAZ-u.

Martens napominje da treba uzeti u obzir kontekst u kojem Izetbegović ovo piše: „Kontekst je ovdje, naravno, da je Izetbegović takve rečenice pisao dok je još bio mali odvjetnik u Sarajevu, kojeg jedva da je neko poznavao. Za vrijeme rata u BiH od 1992. do 1995. godine, kada je bio na vlasti, ponašao se sasvim drugačije nego što se moglo strahovati iz ovakvih napisa. U Srebrenici i drugim bosanskim gradovima nisu Izetbegovićevi vojnici, već bosanski Srbi pod vodstvom ratnih zločinaca Ratka Mladića i Radovana Karadžića, djelovali kao božiji ratnici koji su vršili koljačka masovna ubojstva", piše Martens.

Izetbegovićevi tekstovi i danas imaju utjecaj

Martens potom ocjenjuje da „za većinu bosanskih muslimana islam do danas nije politički program društvenog uređenja". „Iako se njegov najpoznatiji predstavnik nikada nije eksplicitno distancirao od fantazmagorija svojih ranih dana, njegovo stvarno djelovanje kao predsjednika bilo je – makar i iz mudrog uvida o odnosu snaga – usmjereno na očuvanje Bosne i Hercegovine u kojoj muslimani, Židovi i kršćani mogu ravnopravno živjeti zajedno", piše Martens i na kraju svog teksta izvodi slijedeći zaključak:

„No, onaj ko želi ocjenjivati ​​bosanski islam i njega kao uzor za Europu, kako se često postulira u Sarajevu, ipak ne bi trebao ignorirati tekstove najpoznatijeg političkog vođe ovog islama. To da su oni nedavno ponovo izašli iz štampe tek prije nekoliko godina u nekritičkom izdanju, finansiranom novcem poreznih obveznika, pokazuje naime i ovo: Oni i dalje imaju utjecaj i dalje će ga imati. A Izetbegovićeva karakterizacija Izraela kao nepravedne države koja je produžetak nacionalsocijalističkih metoda, nipošto nije samo mišljenje radikalnog autsajdera među bosanskim muslimanima – i ne samo tamo", piše njemački novinar Michael Martens u tekstu u Frankfurter Allgemeine Zeitungu.

Pratite nas i na Facebooku, na X-u, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu