Evropska komisija štedi Vučića

Štampa na njemačkom jeziku ponovo opširno izvještava o aktuelnoj situaciji u Srbiji – o odnosu Brisela prema studentskim protestima i nacionalizmu.

Već skoro deset mjeseci hiljade ljudi u Srbiji demonstrira za demokratiju i vladavinu prava, a Evropska unija ih svojim ćutanjem ostavlja na cjedilu, piše list Rajnfalc. U tekstu naslovljenom „Da li Evropa gubi Srbiju“, novinar Rudolf Grube ukazuje da Brisel skoro deset mjeseci posmatra dešavanja gotovo bespomoćno i da „osim ritualnih i neefikasnih opomena, Evropska komisija ne vrši nikakav pritisak na Vučića“.

Dalje se navodi da Evropska komisija štedi Vučića i nagrađuje ga milionskim fondovima, jer Srbija igra ključnu ulogu za stabilnost na Balkanu. „Ali predsjednik, koji ne može da obezbijedi stabilnost ni u sopstvenoj zemlji, predstavlja opasnost za cijeli region“, ocjenjuje list iz Ludvigshafena.

„Vučića, nada se Brisel, ne treba prepustiti prevelikom uticaju ratnog despota Vladimira Putina. Ali Srbija je posljednjih godina kroz desetine ekonomskih i političkih sporazuma postala zavisnija od Rusije i Kine nego ikada ranije. Istovremeno, u stanovništvu opada povjerenje u evropsku budućnost. U međuvremenu je izgubljena većina za ulazak u EU, jer Srbi, prema anketama, s pravom vjeruju da ih je Evropa zaboravila. Vučiću to odgovara, za njega je Zapad, posebno Njemačka, samo krajnje dobrodošao privredni partner; demokratija po evropskom uzoru ne leži u njegovom interesu moći.“

Postoje dva scenarija

Nedjeljnik Špigel donosi intervju sa politikologom Vedranom Džihićem sa Austrijskog instituta za međunarodnu politiku. Govoreći o aktuelnoj situaciji u Srbiji, Džihić kaže da je sada prelomni trenutak i da za Vučića više nema povratka. „Nije mu uspjelo da uplaši ljude. Postoje dva scenarija: ili se raspisuju novi izbori, ili dolazi do potpune eskalacije nasilja.“

Na konstataciju novinara Špigela da je protestni pokret heterogen i da pored ljevičara na ulice izlaze i nacionalisti, Džihić objašnjava da je nacionalizam od osamdesetih godina vrlo snažno oblikovao srpsko društvo. „Kroz međunarodnu osudu genocida u Srebrenici i NATO vazdušne udare 1999. dodatno se učvrstio osjećaj da su Srbi uvek u ulozi žrtve. To spada u osnovno raspoloženje širokih slojeva društva.“

Jedna drugačija slika o Srbiji

Džihić kaže da će u nekom trenutku protestni pokret morati da diskutuje o otvorenim pitanjima: „Kako se nositi sa zapaljivim temama poput Kosova, genocida u Srebrenici i sa suočavanjem s prošlošću? Među demonstrantima postoji svijest da je za to najprije potrebno stvoriti demokratski sistem i funkcionalne institucije, kako bi se ta pitanja mogla tematski obraditi.“

Politikolog, međutim, kaže da je optimista i dodaje da se na protestima dogodilo nešto značajno: „U južnosrpskom gradu Novi Pazar formirala se nevjerovatna solidarnost između pravoslavnih Srba i muslimanskih Bošnjaka. Pokazala se spremnost da se dođe do jedne drugačije slike o Srbiji“, citira Špigel Džihića.

Vučićev paket mjera za jeftiniju hranu

U tekstu pod naslovom „Predsjednički šećer umjesto represivne palice u Srbiji“, bečki list Prese piše o paketu mjera za jeftiniju hranu „oslabljenog šefa države“ Aleksandra Vučića.

„Barem je predsjednički trpezarijski sto bogato postavljen u krizom uzdrmanoj Srbiji, kandidatu za članstvo u EU. Ispred zastave zemlje i Evropske unije, zabrinuti predsjednik Srbije Aleksandar Vučić u nedjelju je dao da se postavi dvadesetak dobro napunjenih poklon-korpi, kako bi prilikom svog 21. televizijskog nastupa uživo ovog mjeseca, uz pomoć revnosno iškrabane školske table, objasnio svoje 'čudesne mjere' za obećano sniženje cijena 3.000 proizvoda.“

List piše da bi mjere, privremeno ograničene na pola godine, prema riječima Vučića trebalo da stupe na snagu već 1. septembra. „Osim povoljnijih kredita, najavio je i jeftinije drvo za ogrjev, snižene troškove električne energije za 'socijalno ugrožene' penzionere, kao i ograničenje mogućnosti zaplijene od strane izvršitelja: 'Niko ubuduće više neće moći da zaplijeni stanove do 60 kvadratnih metara.'“

Međutim, pokušaj ograničenja marži mogao bi da ima samo kratkoročni efekat u prva dva mjeseca, piše Prese i prenosi ocjenu beogradskog profesora ekonomije Gorana Petkovića koji je za list Danas izjavio: „Pre ili kasnije, trgovinski lanci će uvijek pronaći način da to zaobiđu – bilo povećanjem marži na druge proizvode, bilo odustajanjem od nerentabilne prodaje proizvoda ili prebacivanjem gubitaka na proizvođače i posrednike. Ni u Srbiji se to ne može promijeniti za šest mjeseci.“