Egipat i Sudan zabrinuti zbog opskrbe vodom

Brana Grand Ethiopian Renaissance (GERD), čija je izgradnja trajala 14 godina, bit će službeno otvorena ove sedmice.

Sa širinom od 1800 metara, visinom od 175 metara i sposobnošću da zadrži do 74 milijarde kubičnih metara vode u rezervoaru koji pokriva područje veće od grada Londona, ova masivna građevina najveća je brana u Africi.

Nova brana na Plavom Nilu, glavnoj pritoci Nila, već proizvodi obnovljivu hidroelektričnu energiju od početka 2022. godine, a očekuje se da će projekt na kraju udvostručiti trenutni kapacitet Etiopijeza proizvodnju električne energije. Čak polovica stanovništva zemlje nema pouzdan pristup električnoj energiji, zbog čega se mnogi oslanjaju na izgaranje zagađujućih goriva poput drva, ugljena i plina.

No, za nizvodne države Egipat i Sudan, vode Plavog Nila su vitalne - i sve su oskudnije. Studija iz 2019. godine objavljena u časopisu Earth's Future otkrila je da bi godišnja potražnja za vodom u slivu Nila mogla redovito premašiti ponudu do 2030. godine.

Egipat i Sudan protive se onome što opisuju kao "jednostrane mjere" Etiopije za kontrolu toka rijeke, plašeći se utjecaja na dostupnost vode, te su pozvali na zajedničko upravljanje rijekom. Etiopski premijer Abiy Ahmed nedavno je pokušao umanjiti te zabrinutosti, naglašavajući da GERB "nije prijetnja".

Abiy je rekao da će nova brana pomoći u kontroli katastrofalnih poplava koje redovito pogađaju istočni Sudan i proizvoditi električnu energiju za izvoz na Afričkom rogu, čime će biti potaknuti regionalni razvojni planovi Afričke unije. Etiopija je već potpisala ugovore o električnoj energiji s Kenijom, Sudanom i Džibutijom, a razgovori su u toku i s drugim susjednim zemljama.

„Etiopija ostaje predana osiguravanju da naš rast ne dolazi na štetu naše egipatske i sudanske braće i sestara“, rekao je Abiy u govoru u parlamentu u julu. „Vjerujemo u zajednički napredak, zajedničku energiju i zajedničku vodu", rekao je on. 

Hidroenergija vs. navodnjavanje

Samo 15 kilometara vožnje od GERD-a, Sudan će prvi osjetiti posljedice brane - dobre ili loše. Milijuni ljudi u zemlji, već pogođeni građanskim ratom, humanitarnom krizom i sve većom sušom i dezertifikacijom, ovise o rijeci kada je riječ o pitkoj vodi i poljoprivredi.

„Sudan se suočava s vrlo stvarnim rizicima jer se nalazi neposredno nizvodno od brane“, rekao je Kevin Wheeler, znanstveni suradnik na Institutu za promjene okoliša Sveučilišta u Oxfordu. Rekao je za DW da će, iako će GERD pomoći u regulaciji poplava, Sudan htjeti osigurati da etiopska strana ne ispušta previše - ili premalo - vode u bilo kojem trenutku. „Svakodnevna koordinacija je glavno pitanje. I naravno, sigurnost brane je primarno pitanje", kaže Wheeler.

Nakon što protekne kroz Sudan, Plavi Nil se spaja s Nilom i teče prema sjeveru prema Egiptu, koji koristi rijeku za oko 90% svoje opskrbe vodom. Rastuća populacija i sve veća nestašica vode tjeraju Kairo očajnički da se bori za svaku kaplju, ali Wheeler je rekao da je činjenica da će se GERD koristiti za proizvodnju električne energije zapravo u "najboljem interesu Egipta". To znači da će voda nastaviti teći nizvodno nakon što prođe kroz generatorske turbine, umjesto da ostane u Etiopiji i koristi se za navodnjavanje.

Wheeler, koji od 2012. surađuje s istraživačkim institucijama diljem Etiopije, Sudana i Egipta na razvoju sliva Nila, rekao je da je glavni problem Kaira s GERD-om odluka Etiopije da izgradi branu bez prethodnog postizanja sporazuma sa susjednim državama.

„Egipat je razumljivo zabrinut zbog postavljanja presedana za budući razvoj (vodnih) područja“, rekao je on. Otkad je Etiopija započela izgradnju svog prvog velikog projekta brane 2011. godine, Egipat i Sudan zalagali su se za pravno obvezujući sporazum kojim bi se jamčio protok vode, operativna koordinacija i sigurnosne mjere te pravni mehanizam za rješavanje sporova. No, nekoliko pokušaja postizanja dogovora tokom godina je propalo.

„Ovaj spor (oko vode) ima gotovo stoljetnu povijest i stoga je duboko emotivan, ne samo među političkim vodstvom dotičnih zemalja već i među njihovim stanovništvom“, rekao je Tobias Zumbrägel, postdoktorski istraživač na njemačkom Sveučilištu u Heidelbergu. „To naravno otežava kompromis", kaže on.

GERD - koji je Zumbrägel istaknuo kao "prestižni projekt koji nosi snažnu simboliku izgradnje nacije i ponosa" - samo je prva u nizu mogućih hidroelektrana koje je Etiopija planirala izgraditi na Plavom Nilu. Adis Abeba također razmatra korištenje dijela riječne vode iznad GERD-a za navodnjavanje. 

"Najveća prepreka (sporazumu) je hoće li zemlje uzvodno početi trošiti više vode", rekao je Wheeler. "Egipat bi, naravno, želio spriječiti Etiopiju da koristi dodatnu vodu. A Etiopija neće pristati ni na što što sugerira ograničavanje buduće upotrebe vode)", kaže Wheeler.

GERD iskorištava 'izniman hidroenergetski potencijal' Etiopije

Iako Etiopija ima potencijal kada su u pitanju drugi oblici obnovljive energije poput vjetra i sunca, za Zumbrägela, čiji se rad fokusira na degradaciju okoliša i klimatsku politiku, ima smisla da zemlja iskoristi svoj "izniman hidroenergetski potencijal" s projektom GERD.

"Hidroenergija može pružiti vrijedne usluge stabilnosti mreže i omogućiti regionalni izvoz električne energije na načine koje sama solarna energija i energija vjetra ne mogu lako postići bez velikih rješenja za skladištenje", rekao je on za DW.

„To je doista drugačija skala proizvodnje energije“, rekao je Wheeler. „I sve se generira s jedne lokacije. Ako je raspršena (u slučaju vjetra i sunca), onda imate puno složenije probleme s održavanjem."

Učinci klimatskih promjena - nepredvidive kiše, dugotrajne suše i porast temperatura - mogli bi učiniti proizvodnju hidroenergije nepredvidljivijom u nadolazećim desetljećima. No Wheeler je rekao da to možda neće biti slučaj za Etiopiju, s obzirom na to da većina projekcija za sliv Nila pokazuje povećanje prosječne količine kiše, potencijalno isprekidano duljim razdobljima suše.

Istraživači klime istaknuli su da bi GERD i egipatska Asuanska brana, izgrađena u 20. stoljeću za kontrolu navodnjavanja i proizvodnju električne energije, mogli čak pomoći u ublažavanju nekih klimatskih izazova, ako bi se njima zajednički upravljalo. Stope isparavanja u etiopskom gorju mnogo su niže nego u sušnoj, pustinjskoj klimi Egipta, a ako bi oba rezervoara radila zajedno, mogli bi osigurati dovoljno vode za njihove potrebe.

„Uloga brana zapravo bi mogla postati prilično važna, baš kao što Asuanska brana upravlja sušama u Egiptu. Bilo koja brana unutar sustava također će pomoći u upravljanju rizikom od višegodišnjih suša za nizvodne zemlje“, rekao je Wheeler, objašnjavajući da bi se voda pohranjena uzvodno u Etiopiji potencijalno mogla ispustiti kako bi se pomoglo Egiptu i Sudanu u vremenima nestašice vode.

Jedna od briga, dodao je, mogla bi biti koliko brzo će Etiopija odlučiti napuniti rezervoar GERD-a iscrpljen sušom kako bi ponovno pokrenula proizvodnju električne energije, pri čemu bi brzo nadopunjavanje moglo produžiti uvjete suše nizvodno.