Drag queen rabin provocira ljudskom porukom

„Biti gej i tražiti svoje mjesto za jevrejskim stolom dalo mi je dozvolu da se suprotstavim judaizmu zbog homofobije i rasizma, zbog Gaze i zbog mizoginije", kaže rabin Amichai Lau-Lavie.

Ovaj aktivista i vođa jevrejske zajednice u New Yorku, koji je rođen u Izraelu, opisan je kao „nekonvencionalni duhovni vođa" od strane lista Times of Israel i kao „jedan od najzanimljivijih mislilaca u jevrejskom svijetu", kako je napisao list Jewish Week. Prikazan je i u dokumentarcu Sabbath Queen.

Lau-Lavie boravio je u glavnom gradu Njemačke Berlinu sa režiserkom Sandi DuBowski povodom prikazivanja ovog dokumentarca na festivalu Doxumentale, koji traje do 22. juna.

Pronalazak vlastitog glasa unutar rabinske dinastije

Lau-Lavie je još kao mladić krajem 1990-ih odlučio napustiti Izrael i otići u New York. Na to ga je potaknula burna reakcija nakon što je novinski članak o njemu, objavljen bez njegove saglasnosti, otkrio njegovu seksualnu orijentaciju. Kao nećak tadašnjeg glavnog rabina Izraela, prethodno je izjavio da istražuje načine da krene putem izvan ortodoksne jevrejske zajednice.

U gej subkulturi New Yorka pronašao je svoju „izabranu porodicu", posebno unutar aktivističke grupe poznate pod nazivom Radical Faeries, koja spaja korjenitu queer ideologiju sa spiritualnošću.

Ali izvan ove slobodoumne zajednice, Lau-Lavie je težio i da oda počast vjerskom nasljeđu svoje porodice. On je nasljednik 38 generacija ortodoksnih rabina, loze koja seže do 11. stoljeća.

Jedna od posljednjih želja njegovog djeda, prije nego što je deportovan u koncentracioni logor, bila je da se rabinska loza održi. Djed, zajedno s mnogim članovima porodice Lau-Lavie, nije preživio Holokaust.

Od drag kraljice do konzervativnog rabina

Lau-Laviejeva potraga za vlastitim putem tema je dokumentarca Sabbath Queen, koji je režiserka Sandi DuBowski snimala u periodu koji obuhvata 21 godinu.

„Na početku sam bila fascinirana drag kraljicom pod nazivom Rebbetzin Hadassah Gross", kaže DuBowski za DW, govoreći o Lau-Laviejevoj ženskom alter-egu. Hadassah Gross, mudra udovica šest hasidskih rabina, umjetnički je lik kojeg je stvorio Lau-Lavie i koji na duhovit i pronicljiv način propituje jevrejske patrijarhalne strukture.

Ali iza šarene drag kraljice, film prikazuje kako je Lau-Lavie razvijao razne oblike spiritualnog života. Među njima su Lab/Shul -  eksperimentalna jevrejska zajednica otvorena za sve, u kojoj  je „Bog opcionalan" ali i ritualni pozorišni kolektiv Storytelling.

Kasnije je, kako bi učestvovao u širem dijalogu s jevrejskim misliocima izvan progresivne zajednice, otišao korak dalje: 2016. je zaređen za rabina na Jevrejskom teološkom seminaru (JTS) - instituciji konzervativnog judaizma.

Pomjeranje granica međuvjerskim brakovima

To nije spriječilo rabina Lau-Lavieja da ispituje granice tradicionalnog judaizma i puteve religijske obnove. Zvanično je istupio iz  Rabinske skupštine, međunarodne asocijacije konzervativnih rabina, nakon što je obavio vjenčanje dvojice budističkih gej-monaha — od kojih je samo jedan bio Jevrej.

Iako konzervativni judaizam od 2012. odobrava istospolne brakove, pokret i dalje zabranjuje rabinima da obavljaju vjenčanja partnera druge vjere. To je tema stalne debate unutar jevrejske zajednice, jer neki mješovite brakove vide kao prijetnju opstanku judaizma.

Ali Lau-Lavie umjesto toga zamišlja vjeru koja prihvata „pluralizam". On to naziva „zdravim ekosistemom različitih načina da se bude Jevrej".

Njegove publikacije i naučna istraživanja također bitno utiču na diskusiju, uključujući i queer analizu hebrejske Biblije u projektu pod nazivom Below the Bible Belt („Ispod biblijskog pojasa").

„Pokušavam iz Biblije izvući narative i niti pravde, ljubavi, morala, čovječnosti, dostojanstva i fluidnosti, koji su oduvijek postojali", objašnjava on, želeći ponuditi protivnarativ supremacističkim (ideologija nadmoćnosti) jevrejskim politikama, koji se ogledaju u motu: „Jevreji iznad svega".

„Ovaj užas mora prestati"

Film završava nakon napada Hamasa na Izrael 7. oktobra. Već u prvim mjesecima rata, Lau-Lavie je bio kritičan prema reakciji izraelske vlade.

„Nosim bol svoje izraelske porodice", rekao je. „Ali naša trauma i potreba za sigurnošću ne opravdavaju nastavak okupacije, niti to što Izrael izgladnjuje i ubija desetine hiljada Palestinaca u Gazi. Ovaj užas mora prestati", kaže Lau-Lavie u dokumentarcu Sabbath Queen.

Na političkom planu, za DW kaže da teži da se „sretne u neurednoj sredini, a ne u ekstremima". Na političkom nivou, Lau-Lavie u razgovoru za DW kaže da se nastoji „naći u kompleksnom centru – a ne na ekstremnim pozicijama".

Ali kad naiđe na ljude, koji nemaju empatiju prema djeci u Gazi, osjeća da tu više nema prostora za debatu. "Nije nevjerovatno da se krećemo u pravcu kulturnog rata, odnosno građanskog rata u Izraelu. Ne vidim kako bi se to moglo izbjeći."

Aktivizam u Izraelu i Palestini

Kao član odbora više grupa za ljudska prava i mreža izraelsko-palestinskih mirovnih aktivista, Lau-Lavie redovno posjećuje Izrael. Uskoro će tamo boraviti tri sedmice, tokom kojih će u raznim zajednicama i izraelsko-palestinskim mirovnim grupama održati uzastopne projekcije dokumentarca Sabbath Queen. Rasprave koje se tamo vode ne pomažu samo drugima, već i njemu samom da ostane prizemljen u „sve bolnijoj situaciji".

Govoreći o svom mirovnom aktivizmu i pozivima na suosjećanje prema svim Palestincima i svim Izraelcima, umorno napominje: „Ono što govorim i na što pozivam je već otrcano: ‘Obje strane', ‘Tim čovječnosti'. Ali erozija empatije je jednostavno nevjerovatna."

Bez obzira koliko mu se njegova poruka činila „otrcana" i ponovljena toliko puta, primjećuje da postoji snažno interesovanje za rasprave koje pokreće dokumentarac — posebno sada, u trenutku kada „supremacistički Jevreji dominiraju debatom".

„Ja zapravo donosim onu stranu judaizma, koju mnogi ljudi priželjkuju", dodaje.

Amichai Lau-Lavie nalazi utjehu u ideji da predstavlja „posebnu jevrejsku lozu, koja je uvijek davala prednost moralu, međusobnoj ljubavi i univerzalnim vrijednostima". Pritom on dodaje: „Ja nikako nisam manjina."

Ovaj tekst je najprije objavljen na engleskom jeziku.