Samo naoružavanje Ukrajine može okončati rat

DW: Gospodine Kozirjev, kakva je Vaša prognoza o pregovorima između Ukrajine i Rusije u Istanbulu, koji bi trebali biti održani 15. maja?

Andrej Kozirjev: Bio bih jako sretan ako griješim, ali nažalost čini se da su potpuno gubljenje vremena. Nema razloga zašto bi ovi pregovori, ko god u njima sudjelovao, mogli biti okrunjeni ikakvim uspjehom.

Jedini način da se zaustavi Vladimir Putin i zapravo ga se natjera da se uključi u normalne pregovore i razmotri prekid intervencije jest naoružati Ukrajinu do zuba - kako to ponekad kaže američki predsjednik Donald Trump. Samo ukrajinska vojska, ukrajinska ekonomija i snaga cijele zemlje mogu predstavljati prepreku daljnjoj agresiji u Europi i nastavku ovog rata. Ipak upravo to se ne događa. 

Pretpostavlja se da je Putin bio pod pritiskom diplomatskih razgovora posljednjih nekoliko sedmica dospio pod pritisak. I to u trenutku kada je Trump već izjavio da ga Putin vuče za nos. I da su se stvari odvijale potpuno drugačije nego što je Putin zamišljao. Vidite li to tako?

Nema znakova da je Trump stvarno spreman poduzeti konkretne mjere, barem nametnuti ekonomske sankcije. Iako ne bi bile od velike koristi. Ali on to ne čini, a kamoli da isporučuje moderno oružje, povećava vojnu pomoć itd. 

Zasad vidim jedno: Ni Trump ni iko drugi na Zapadu, među zapadnim saveznicima, nije spreman učiniti ono što ruski "istočni saveznici" čine za Rusiju. Sjeverna Koreja i Iran isporučuju oružje i rakete. Sjeverna Koreja sada čak i izravno sudjeluje u intervenciji i šalje trupe. A Zapad samo priča. O kakvoj prijetnji onda govorimo? Putin se navikao na te prijetnje.

Mislite li da će SAD pod Trumpom promijeniti svoju politiku i povećati vojnu prisutnost u Ukrajini?

Naravno da bi to one mogle učiniti, to je samo pitanje političke volje. Ali oni se plaše. Plaše se Putinovog nuklearnog ucjenjivanja. Ipak Putin nikada neće posegnuti za nuklearnim oružjem zbog Ukrajine. To je čista prijetnja. SAD su se plašile - i još uvijek se plaše.

Zapad je pokazao da je slabe volje. On ima oružje. Francuska, Njemačka i Velika Britanija imaju oružje koje bi mogle prilično brzo rasporediti ili proizvesti kako bi doista promijenile tok ovog rata, pa čak ga i okončale. Nadam se da će se Rusija povući iza svojih granica. Pregovori su samo zamjena za bilo koje druge mjere.

Što mislite, kao neko ko je trenutno u Washingtonu, je li Trump zaista spreman povući se u svakom trenutku, zaboraviti na Ukrajinu i pretvarati se da ona ne postoji na karti?

Mislim da bi on to vrlo rado učinio. I u njegovom okruženju ima mnogo onih koji bi najradije upravo to učinili: zabili glavu u pijesak poput noja i tvrdili da je Amerika na prvom mjestu, da ih ništa drugo ne zanima i da Europa treba raditi što želi. To pokazuje potpuni nedostatak razumijevanja uloge Amerike kao voditeljice slobodnog svijeta i američkih interesa u cjelini, uključujući i ekonomske. Jedino što ga sprječava je javno mnijenje, koje je u SAD-u većinski na strani Ukrajine. 

Ono što mu također smeta jest to što je dio američke tradicije pokazivati ​​suosjećanje prema demokracijama, kada se one moraju braniti od diktature. Kao i u Europi, u američkom Kongresu ima mnogo onih, uključujući republikance, koji doduše nisu otvoreno protiv Trumpa, ali ipak jasno stoje iza vlastitog stava. Postoji rezolucija o podršci Ukrajini - i Trump je mora poštovati.

Najavljeno je da će ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov biti na pregovorima u Istanbulu. Bio je Vaš zamjenik i Vi vrlo pozitivno govorite o njemu. Ali kakav prostor za djelovanje ima ministar vanjskih poslova u trenutnoj strukturi moći Putinovog režima - posebno u ulozi potencijalnog mirovnog posrednika? Što bi mu uopće bilo moguće?

Baš ništa. Jer svaki ministar vanjskih poslova, kao i ja dok sam bio ministar, provodi predsjednikovu politiku. U ovom slučaju, to je diktator. Ministar vanjskih poslova služi diktatoru, ne služi interesima Rusije.

Mislim da je Lavrov veoma dobro svjestan da je ovaj rat gotovo jednako velika katastrofa za Rusiju kao i za Ukrajinu. A dugoročno gledano, to bi mogla biti još veća katastrofa. Jer Rusija gubi sebe, dok se Ukrajina u ovoj herojskoj borbi pronalazi.

Andrej Kozirjev bio je ministar vanjskih poslova za vrijeme predsjednika Borisa Jeljcina od 1990. do 1996. godine, a sada živi u SAD-u.

Intervju je vodila Olga Tihomirova

 

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu