Biomasa na Balkanu: Klanje vola zbog kile mesa

Biomasa, uključujući i drvnu sječku kao značajan aspekt energetskog sektora zemalja Zapadnog Balkana, često je promovisana kao obnovljiv izvor energije koji bi trebao smanjiti zavisnost o fosilnim gorivima. Međutim, u idealnim prilikama i poštujući sve propise koji se odnose na korištenje ove sirovine, rezultati bi mogli biti i više nego dobri. Ono što je na terenu, znatno odstupa od bilo kakve efikasnosti, a posebno „čiste“ energije koja je u fokusu korištenja biomase.

Novi Pazar je prije nešto više od dvije godine dobio novu toplanu na biomasu koja je zamijenila postojeće postrojenje na mazut, „kako bi stanovništvo udisalo čist vazduh ali i imalo efikasnije grijanje“. Tri godine kasnije, Novi Pazar je i dalje jedan od najzagađenijih gradova u Srbiji.

„Oni su to izmjestili van grada u industriju zonu, gdje je nekada bio tekstilni kombinat Raška. Problem je što vlast u Srbiji zajedno sa lokalnim moćnicima, predstavlja to kao nešto najčistije, a disati se ne može u gradu“, priča nam Sead Biberović, izvršni direktor nevladine organizacije Urban In iz Novog Pazara, ističući paradoks da je samo dva odsto građana priključeno na toplanu.

Imamo paradoks

„Vi imate toplanu na biomasu koja zagađuje istim kapacitetom kao da grije nekoliko stotina domaćinstava“, kaže Sead, napominjući i da su veliki problem individualna ložišta. Prema zvaničnim informacijama, Novi Pazar je prošle godine imao najzagađeniji vazduh, sa ogromnim vrijednostima PM10 čestica u vazduhu.

„Sve što može da gori, ovdje se loži. Sve što je zapaljivo. Onda možete misliti na šta to liči. Vidite li ovu maglu, disati se ne može. Ne možemo da dišemo od smrada“, upozorava ovaj aktivista iz Novog Pazara.

Negdje oko 40 odsto domaćinstava u Srbiji i dalje se oslanja na drvo ili biomasu za grijanje. Sječka se sve više koristi u modernijim sistemima, poput kotlova na biomasu u školama, bolnicama i manjim toplanskim postrojenjima. Jedan od takvih postrojenja nalazi se u Šapcu, gdje su ispoštovane sve norme kada je riječ o sprečavanju zagađenja. Međutim, imamo problem, kažu srbijanski stručnjaci.

„Dolazimo do potpuno paradoksalne situacije. S jedne strane radimo nešto „zeleno“, a sa druge zagađujemo, možda još i više nego sa ostalim sirovinama. Umjesto otpada koristimo zdrave šume“, kaže Dejan Stojanović, direktor poslovnog udruženja Toplane Srbije, ogorčen kršenjem zakona.

„Jedno je što vidite u izvještaju „Srbija šume“, a drugo na terenu. Klizišta se povećavaju jer je toliko neplanske sječe na Ceru, Fruškoj Gori, Kopaoniku... To su goleti. A sa druge strane imate još jedan apsurd, da recimo Bajina Bašta koja se nalazi usred šume koristi ugalj za grijanje“, kaže Stojanović.

Još jedan paradoks

Prema podacima Global Forest Watch, Srbija je između 2001. i 2022. godine izgubila značajan dio šumskog pokrivača, a dio tog gubitka može se pripisati eksploataciji za biomasu. Sječka od zdravog drveta često završava na domaćem tržištu ili se izvozi u zemlje EU, gdje postoji velika potražnja za

„zelenom“ energijom. Ovo stvara paradoks: dok Srbija teži usklađivanju sa EU standardima o obnovljivim izvorima energije, uništavanje šuma ugrožava dugoročnu održivost i povećava emisije CO2.

Gotovo ista situacija je i u BiH, gdje je oko 50 procenata teritorije pokriveno šumama, što je čini jednom o najbogatijih zemalja u regionu. Iako je zadnjih 20 godina neplanskom sječom došlo do potpune devastacije, a javno preduzeće Šume RS bilježe višemilionske gubitke, drvna biomasa i dalje se koristi za grijanje u domaćinstvima ali i većim toplinskim sistemima.

Studija iz 2022. godine upozorava da bi planirano povećanje proizvodnje električne energije iz biomase u BiH do 2030. i 2050. godine zahtijevalo daleko više resursa nego što ih zemlja realno ima. Tehnički potencijal biomase u BiH iznosi oko 620.000 tona godišnje, dok bi već 2030. bilo potrebno više od tri puta toliko – preko dva miliona tona. U Srbiji je situacija podjednako alarmantna jer već sada troši gotovo svu biomasu koju njene šume mogu prirodno obnoviti.

U takvim uslovima nije jasno kako evropske banke i dalje finansiraju ovakve projekte, iako podaci daju potpunu drugu sliku.

„41 ekološka organizacija iz regiona i Evrope u julu 2024. godine uputila je apel njemačkoj razvojnoj banci KfW da obustavi finansiranje ovih projekata i usmjeri sredstva ka održivijim rješenjima. Slična bojazan postoji kada je riječ o konverziji bloka 3 termoelektrane Tuzla sa uglja na biomasu, koja bi ukoliko ostane osnovno, umjesto rezervno gorivo u sistemu, mogla biti pogubna za šumske resurse“, upozorava za DW Nataša Kovačević iz Bankwatch mreže, koja okuplja organizacije centralne i istočne Evrope koje se bave pitanjima zaštite životne sredine.

Pećinski mentalitet

Zbog toga se apeluje na razvojne banke poput KfW i EBRD-a da prestanu sa finansiranjem projekata daljinskog grijanja koji prioritetno zavise od biomase i time doprinose deforestaciji i zagađenju, a posebno projekte u Tuzli, Bajinoj Bašti, Prijepolju, Novom Pazaru i Rači.

Problem nastaje onog trenutka kada se za proizvodnju sječke koristi zdravo drvo umjesto otpada ili ostataka iz šuma, oštećenih stabala, grana, što dovodi do uništavanje šumskih ekosistema.

Ukoliko ovom dodamo bespravnu sječu i korupciju u cijelom lancu od proizvodnje do krajnjeg potrošača, nije teško zaključiti kakav nas scenario očekuje.

„Mi još nismo izašli iz pećina jer još uvijek smatramo da se samo vatrom i spaljivanjem nečega može proizvoditi energija. I onda imate situaciju da mi prelazimo sa spaljivanja fosilnog goriva na biomasu, umjesto da se preskoči proces spaljivanja i krene u održiva rješenja koristeći stvarne obnovljive izvore energije koja ne ugrožavaju životnu sredinu“, kaže Denis Žiško iz Arhaus centra BiH, upozoravajući da biomasa ne može biti osnovni element za sisteme daljinskog grijanja.

„Mi smo najveći rasipnici energije u Evropi i mi moramo ulagati sredstva u mjere energetske efikasnosti“, kaže Žiško.

Ključni problem je što je energetski sektor u zemljama Zapadnog Balkana u javnom vlasništvu i nijedna vlast ne želi da se odrekne ogromnog dijela kolača iz kojeg može da izvlači novac. Prava energetska tranzicija značila bi rasparčavanje svih tih ogromnih energetskih sistema i prelazak na sistem u kojem bi bilo značajno manje novca i političkog uticaja. Najgora situacija je upravo u šumarstvu, kaže Žiško, navodeći snagu upravo tog lobija.

„Naše vlasti nisu u mogućnosti da kontrolišu taj lobi jer je on daleko jači i korumpiraniji od drugih lobija. Energetiku vodi država, a ovo vode lokalni šerifi. Bilo kakvi projekti koji se vežu sa subvencionisanje biomase je novac u džepovima tog lobija", jasan je Žiško.

Apsurd balkanske energetske tranzicije

Sa druge strane, rukovodstvo banjalučkih „Eko – toplana“ tvrdi da je prebacivanje sa mazuta na biomasu najbolji potez koji je urađen u posljednjih nekoliko decenija. Stanovnici Banjaluke se ne bi složili sa tom konstatacijom, s obzirom na ogromno zagađenje svake sezone koje je postalo nepodnošljivo.

U „Eko – toplanama" Banjaluka tvrde da je sistem stabilan, kao i da koriste drvo koje je najlošije kategorije, koje osiguravaju „Šume RS".

„Tako da smo mi sada došli na odnos 50:50. 50 odsto drvne sječke proizvodimo mi od sirovine koju kupujemo od Šuma RS, a 50 odsto nabavkom od privatnih firmi koje su krenule u taj proces krčenja šikara i svega ostalog“, kaže Dragiša Zečević, član Upravnog odbora Eko toplana Banjaluka, koji tvrdi da je na terenu tri puta više sirovine od potreba. Ali sada imaju problem održivosti.

„Pored svih poskupljenja, nama je jednom odobreno povećanje cijena grijanja od 22 odsto. Ostalo je grad subvencionisao. Došla je 2024 i grad se ućutao. Zato imamo problem“, objašnjava Zečević, tvrdeći da se podigla nepotrebna hajka protiv njih „jer nije medijski popularno“.

„60 miliona maraka je ušteđeno gradu u periodu od otvaranja toplane do danas. U odnosu na mazut“, dodaje tehnički direktor „Eko – toplana“ Dejan Jovišević.

S druge strane, iz Centra za životnu sredinu BiH tvrde da je aerozagađenje u zadnjih nekoliko godina prešlo sve granične vrijednosti i da od kada je „Eko – toplana“ počela sa radom, Banjaluka je postala ogroman šporet na drva.

„Mjesečno su granične vrijednosti zagađenja bile iznad dozvoljenih čak 20 dana“, kaže Tihomir Dakić, iz Centra za životnu sredinu.

„Zašto se prešlo na drugi energent? Još je ostao dug od prethodne toplane i malverzacije oko uvoza. To su recidivi ratnog profiterstva, a trenutno je Banjaluka grad koji se grije i na mazut i na drvo, dok se sječe relativno zdravo drvo za sječku“, upozorava Dakić, na apsurd balkanske energetske tranzicije.

Neodrživ sistem

Dok biomasa ima potencijal kao obnovljivi izvor energije, trenutna praksa u zemljama regiona pokazuje da se pod krinkom „zelene“ energije često skrivaju neodržive aktivnosti. Izvještaj CEE Bankwatch Network „Razotkrivanje dileme o biomasi na Zapadnom Balkanu" otkriva da su planirani projekti biomase u Srbiji i Bosni i Hercegovini daleko od ekološki prihvatljivih i održivih.

U ovim zemljama spaljivanje drveta za energiju odvija se u uslovima neadekvatnog upravljanja i lošeg sprovođenja zakona, a količina posječenog i spaljenog drveta ostaje nepoznata.

„Emisije ugljen-dioksida koje nastaju pri spaljivanju drveta mogu biti jednake ili čak veće od onih iz uglja i drugih fosilnih goriva“, kaže za DW Nataša Kovačević iz Bankwatch mreže, koja upozorava da je riječ o neodrživom sistemu i narušavanju ekosistema.

„Istraživanje iz 2024. godine, koje je obuhvatilo najveće kompanije za daljinsko grijanje, pokazuje da biomasa nije dugoročno održivo rješenje. Glavni problemi su nesigurno snabdijevanje, nepostojanje

stabilnog tržišta i finansijska neodrživost. Umjesto da doprinese energetskoj sigurnosti, biomasa u trenutnim uslovima samo produbljuje neizvjesnost i povećava rizike“, kaže Kovačević.

Među zemljama Zapadnog Balkana, jedino je Srbija u potpunosti prenijela kriterijume održivosti biomase iz Direktiva o obnovljivoj energiji (RED II) u svoje zakonodavstvo, dok su Crna Gora i Kosovo to učinili djelimično i tek treba da usvoje sprovedbene propise. Albanija, BiH i Sjeverna Makedonija još nisu uvele ni osnovne kriterijume održivosti biomase. Sve dok se to ne promijeni, biomasa spaljena u ovim zemljama ne može se smatrati obnovljivom energijom u kontekstu ciljeva za 2030. godinu.

Pratite nas i na Facebooku, na X-u, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu