„Bilo me je sramota da priznam“
8. mart 2019
Dok budete birali ili očekivali bukete, čokolade i nešto originalnije, sa mašnicama i srcima, osvrnite se oko sebe i sjetite da su gotovo dvije trećine žena u širem regionu Balkana doživjele neki oblik nasilja. Rezultat: više od tri miliona žena koje nose fizičke i psihičke posljedice od čega se modrice mjere milionima, frakture, potresi mozga i opekotine stotinama hiljada, a pobačaji i neželjene trudnoće desetinama hiljada.
U povodi Dana žena, Organizacija za evropsku bezbjednost i saradnju (OEBS) objavila je regionalno istraživanje „Dobrobit i bezbjednost žena". Podaci su iz 2018. godine, a odnose se na nasilje nad ženama i djevojčicama na teritoriji Albanije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Sjeverne Makedonije, Srbije i Kosova, uključujući i Moldaviju i Ukrajinu. Nalazi su, u najmanju ruku, poražavajući, kako za nacionalne institucije, tako i za društvo u cjelini.
Gotovo 70 procenata ili 16 miliona žena sa teritorije pokrivene istraživanjem doživjelo je neki oblik nasilja. Oko 45 procenata naših poznanica, komšinica, rodbine, žena koje viđamo u prolazu, žrtve su seksualnog uznemiravanja, a njih pet miliona je fizički ili seksualno zlostavljano od strane partnera.
„Zastupljenost nasilja nad ženama u regionu je tolika da je neophodna politička akcija. Brojke su tolike da su neprihvatljive s ljudske tačke gledišta, ali i sa gledišta bezbjednosti i stabilnosti, kao i ekonomskog i socijalnog stanja naših društava", kaže generalni sekretar OEBS Tomas Greminger.
Najzastupljeniji vid nasilja nad ženama na Zapadnom Balkanu, ali i šire, jeste psihičko zlostavljanje koje nad njima vrše njihovi partneri. Tako je čak 60 procenata ispitanica potvrdilo da je partner kontrolisao njihovo ponašanje, ekonomski ih zlostavljao ili ucjenjivao kroz djecu.
Problem i EU i Zapadnog Balkana
Kad svojim najbližima poželite sretan Dan žena uz nezaobilaznu frazu da njihov Dan nije samo 8. mart već svaki dan u godini, sjetite se i činjenice da nasilje nad ženama ne bira ni mjesto, ni vrijeme, ni socijalni ili ekonomski status, ni godište, pa ni to pa ni to da li živite u Evropskoj uniji ili ne.
I dok se mnogi pozivaju na „balkansku tradiciju" nejednakih odnosa muškaraca i žena, u OEBS-u naglašavaju činjenicu da nema velikih razlika u odgovorima dobijenim prošle godine od 15.000 ispitanih žena sa Zapadnog Balkana iz Ukrajine i Moldavije, u odnosu na podatke dobijene 2014. godine od 42.000 građanki zemlja-članica EU.
Na nivou 28 zemlja-članica jedna od tri žene pretrpjela je neki oblik nasilja, njih deset procenata doživjelo je seksualno nasilje, a svaka peta je žrtva fizičkog ili seksualnog nasilja od strane partnera.
„Podaci su toliko mračni da je očigledno bilo kom političaru da je neophodno krenuti u akciju. Ne govorimo to zbog ispunjavanja standarda EU, već zbog ukupne bezbijednosti, ekonomije, socijalnih i ljudskih pozicija", navodi Tomas Greminger.
Velike razlike nema ni u broju onih žena koje su spremne da prijave nasilje, pa čak i kad je silovanje u pitanju. Dok je prosjek u zemljama EU oko 14 procenata, manje od deset odsto žena žrtava nasilja u Srbiji i BiH je spremno da počionioce prijavi vlastima. Razlozi za to mogu se naći u nepoznavanju sopstvenih prava, nepovjerenju u institucije ili u tradicionalnom načinu obrazovanja i razmišljanja.
Umjesto buketa za 8. mart – pažnja
Samo zakonodavstvo u oblasti prevencije i zaštite nasilja nad ženama, a posebno njegova primjena, ono je na čemu se u OEBS-u insistira nakon objavljivanja tih podataka. Za tim, kažu, postoji potreba, kako na Zapadnom Balkanu, tako i u Evropskoj uniji.
„Izvještaji daju sve potrebne podatke i više nedozvoljavaju izgovore političarima i svima onima koji donose odluke. Mora se obezbijediti odgovarajuće zakonodavstvo, obučiti policija i pravosuđe, ali se i kroz obrazovanje mora podići svijest žena i djevojčica o njihovim pravima i podršci koju mogu dobiti u slučaju nasilja", navodi generalni sekretar OEBS-a Tomas Greminger.
U Evropskoj uniji je do 1990. godine nasilje nad ženama uglavnom podrazumijevalo „privatnu stvar" u koju se država nije mnogo miješala. U posljednje tri decenije u zemljama-članicama insistira se na zaštiti osnovnih prava kao prioritetu zakonodavstava i državnih politika. Danas gotovo dvije trećine ispitanih žena u BiH i Srbiji jasno poručuju nasilje u porodici nije samo privatna stvar. Pored institucionalne podrške žene žrtve nasilja sa Zapadnog Balkana traže i nekoga ko će im pružiti osnovnu ljudsku podršku.
„Nekoga sa kim ću da pričam i odlučim šta ću da radim dalje sa svojim životom i odnosom u kojem se nalazim", navodi se među odgovorima koji su stigli od žena iz regiona.
„Bilo me je sramota da priznam da se to dešava meni", odgovor je koji sam dobila od jedne od najinteligentnijih i najsnažnjih žena koju poznajem. I zato sljedeći put, umjesto buketa ruža, ženama oko sebe poklonite pažnju. To je često najdragocenije što možete dati i dobiti.