Atomsko bombardovanje Japana: borba protiv zaborava

Japance koji su doživjeli i preživjeli bacanje atomske bombe u Drugom svjetskom ratu nazivaju "Hibakuše”. Sjedinjene Američke Države su 6. i 9. avgusta 1945. bacile dvije atomske bombe na gradove Hirošimu i Nagasaki. Namjera je bila da se japanska vlada, tri mjeseca nakon savezničke pobjede u Evropi, prisili na kapitulaciju. U obje eksplozije poginulo je oko 230.000 ljudi.

Danas je u Japanu sve manje onih koji iz vlastitog iskustva mogu posvjedočiti o horor scenarijima detonacije atomske bombe i njenim dugoročnim posljedicama. Prema izvještaju tamošnje vlade, koji je objavljen u martu, ostalo ih je samo još 99.130 - 7.695 manje nego prošle godine. Prosječna starost preživjelih je 86,13 godina.

Zbog zaabrinutosti da se obim i posljedice razaranja izazvanog bacanjem atomske bombe mogli pasti u zaborav, mnoge organizacije i pojedinci u Japanu su se angažovali s namjerom da se iskustva preživjelih zabilježe i prenesu novim generacijama. 

Volontiranje za mir

Jedan od njih je Šun Sasaki. On želi doprinijeti nastojanjima usmjerenim da se ovo mračno poglavlje nikada ne zaboravi. Sasaki veoma dobro engleski jezik. Od avgusta 2021. godine on inostranim posjetiocima Parka mira u Hirošimi govori o ratu i atomskim bombama. Sasaki danas ima 12 godina.

"Kada sam bio u prvom razredu, prošao sam pored Kupole atomske bombe i zapitao se zašto je još uvijek tamo iako je razorena", kaže Sasaki u razgovoru za DW. Takozvana Kupola atomske bombe nekada je bila industrijska hala, koja je u eksploziji 1945. izgorila do temelja. Danas ruševina u modernom gradskom pejzažu opominje na potrebu ukidanja upotrebe svih vrsta nuklearnih oružja širom svijeta. "Istraživao sam na internetu, otišao u Muzej mira i tamo saznao nešto o atomskoj bombi koja je ovdje bačena."

Praunuk priča porodičnu istoriju

Sasakijeva prabaka je doživjela bacanje atomske bombe na Hirošimu 6. avgusta 1945. Zvala se Juriko. "Moja prabaka je imala 12 godina kada je bačena bomba. Nalazila se u svojoj kući, oko 1,5 kilometar udaljenoj od centra eksplozije", priča danas praunuk. "Nije zadobila opekotine, jer je bila u kući. Ali je bila izložena jakom zračenju. Kada je evakuisana, na nju je pala 'crna kiša'".

Takozvana "crna kiša" počela je da pada 20 minuta nakon eksplozije. Iz vodene pare, koja se formirala oko radioaktivnih čestica u vazduhu, nastala je masna, uljana kiša. Kišnica se lijepila za kožu i odjeću ljudi. Tog 6. avgusta 1945. u Hirošimi je satima padala kiša.

Sasaki nikada nije mogao da zagrli svoju prabaku, kojoj je u 38. godini dijagnosticiran rak dojke. U 60. Godina joj je dijagnosticiran i rak debelog crijeva. Umrla je u dobi od 69. godina.

Šta znači bacanje atomske bombe?

Sasaki priča stranim posjetiocima kako je uranijumska bomba, nazvana "Little Boy", eksplodirala skoro direktno iznad današnje Kupole atomske bombe (Spomenika mira) oslobađajući energiju od oko 15.000 tona TNT-a. U krugu od 1,3 kilometra su skoro svi ljudi odmah ubijeni. Prema procjenama, poginulo je ukupno do 140.000 ljudi tokom prve eksplozije atomske bombe u ratu usljed teških opekotina ili izlaganja radijaciji - tokom rata i u godinama koje su uslijedile.

"Mnogi posjetioci mi kažu da su došli u Hirošimu jer su mislili da znaju šta se ovdje dogodilo i da je samo grad bio teško oštećen", kaže Sasaki. "Nakon posjete, oni pak kažu da nisu znali šta se stvarno   dogodilo."

"Svi mi kažu da nikada ne smijemo ponoviti takvo nešto. Mislim da ratovi nastaju jer ljudi ne znaju šta rat stvarno znači", kaže mladi turistički vodič. "Jedan Amerikanac mi je, nakon posjete, rekao da moramo zabraniti sve vrste nuklearnog oružja. To me učinilo sretnim. Jer ako ode i nekom drugom ispriča o tome šta se dogodilo u Hirošimi, i ta osoba potom ispriča nekome drugom, tako stvaramo trajni mir."

"Ne možemo promijeniti istoriju. Ali možemo iskoristiti naša iskustva sa eksplozijom atomske bombe da promijenimo našu budućnost", dodaje dvanaestogodišnjak.

Kampanja širom svijeta

Tri dana nakon Hirošime, 9. avgusta 1945. godine, plutonijumska bomba "Fat Man" bačena je na Nagasaki. Od nje je poginulo do 80.000 ljudi - usljed same detonacije kao i zbog kasnijih posljedica, poput leukemije i drugih bolesti uzrokovanih zračenjem.

"Približavamo se vremenu kada Hibakuše više neće biti među nama", kaže Takuji Inoue, direktor Muzeja atomske bombe u Nagasakiju. "Kao grad kojij je pogođen atomskom bombom, duboko smo zabrinuti zbog rastućeg rizika od upotrebe nuklearnog oružja. Povod za tu zabrinutost su ratovi u Ukrajini i na Bliskom istoku, kao i zabrinjavajući događaji na drugim mjestima."

Muzej je pokrenuo novu međunarodnu kampanju kako bi prenio "realnost" napada atomskom bombom. Prema uvjerenju inicijatora, razumijevanje toga šta podrazumijeva eksplozija atomske bombe i šta ona znači za generacije ljudi i za grad mora se prenijeti ljudima širom svijeta.

Kampanja protiv zaborava

Inoue želi vidjeti više ljudi koji pričaju o onome što se dogodilo 1945. godine. On želi prikupiti više istorijskih predmeta i dokumenata povezanih sa napadima, kako bi preko njih prenio važnost očuvanja mira. "Hirošima će ući u historiju kao prvi grad u kome je u ratu eksplodirala atomska bomba", kaže Inoue. "Da li će Nagasaki ostati drugi i posljednji grad zavisi od budućnosti. Ona je u našim rukama."

U srijedu (6. avgusta) u 8.15 sati, kada je prije 80 godina ekplodirala atomska bomba, zaustaviće se javni život u Hirošimi. U Parku mira će se odati počast civilnim žrtvama. Dio komemoracije je i "Dječije obećanje mira". Ove godine će mladi turistički vodič Šun Sasaki držati govor. "Nadam se da će mnogi ljudi doći u Hirošimu. Zajedno ćemo razmišljati o tome kako da osiguramo mir", kaže 12-godišnji učenik.