Njemački problem s Afrikom: Bez plana, bez šansi?

Kina investira, Indija trguje, zaljevske države grade. A Njemačka? Ona često to samo nijemo posmatra. Dok se globalna utrka za afrička tržišta i sirovine zaoštrava, njemačkoj politici i dalje nedostaje strateška jasnoća. A ulog je velik i podrazumijeva ekonomske šanse, geopolitički uticaj i dugoročna partnerstva.

To se mora promijeniti, kaže vicekancelar Lars Klingbeil. Na sastanku ministara finansija G20 u južnoafričkom Durbanu on je naglasio da partneri na Globalnom jugu dijele interes za stabilne trgovinske odnose i poštovanje međunarodnog prava. Sada je, kaže, vrijeme da se ojačaju ekonomski odnosi između Njemačke i Južneoafričke Republike – kao i između Evrope i Afrike u cjelini.

Samo nekoliko dana ranije, i Njemačka industrijska i trgovinska komora (DIHK), zajedno sa Inicijativom njemačke privrede za zemlje južno od Sahare (SAFRI), pozvala je na strateški zaokret. Takozvani „zaokret prema Africi" odavno je potreban, poručeno je. Ali koliko je realna ta želja za promjenom? I šta joj stoji na putu?

Malo njemačkog angažmana u Africi

Trgovinske brojke pokazuju razočaravajuću sliku: njemački izvoz u tu regiju stagnira već više od decenije. 2014. godine iznosio je 13,3 milijarde eura, a deset godina kasnije tek 14,2 milijarde. Kada se uračuna inflacija, faktički nema nikakvog rasta.

A ekonomska dinamika u afričkim državama svakako postoji. Zemlje poput Tanzanije, Obale Slonovače ili Senegala godinama bilježe stabilne stope rasta. Potražnja za infrastrukturom, robom za potrošnju i energijom raste širom kontinenta a potaknuta je i brzim porastom broja stanovnika. To bi zapravo mogla biti velika prilika za njemačku privredu, orijentiranu na izvoz.

Nova utrka za Afriku

Međutim, glavni profiteri od tog razvoja su preduzeća iz Kine, Indije, Turske ili zaljevskih država, koja dobijaju velike ugovore  sve više i više. Kina je u posljednjih dvadeset godina višestruko povećala svoj izvoz i investicije u Afriku. Njemačke firme, s druge strane, izgubile su tržišni udio u mnogim sektorima.

Raspravu o „zaokretu prema Africi" treba posmatrati u kontekstu nove geopolitičke situacije na kontinentu, kaže politikolog Kai Koddenbrock s Bard koledža u Berlinu. „Trenutno je u toku nova utrka za tržišta Afrike, kao posljedica relativnog opadanja moći EU i SAD-a."

Blago afričkog tla

Posebno upečatljiv primjer toga je globalna utrka za kritične sirovine. Afrika tu ima ključnu ulogu. Bilo da se radi o kobaltu, boksitu, litijumu ili drugim rijetkim metalima – mnoge od ovih strateški važnih sirovina već se eksploatišu u Africi ili se nalaze u još neiskorištenim ležištima. One su neophodne za baterije, vjetroturbine i elektromotore, dakle za ključne tehnologije zelene i digitalne transformacije.

Dok svjetska potražnja raste, druge zemlje – na čelu s Kinom – osiguravaju sebi pristup tim resursima, često potpomognute dugoročnim infrastrukturnim projektima i jasnom industrijskom strategijom.

Čak je i američki predsjednik Donald Trump sada pokrenuo „ ofanzivu šarma". Njemačkoj, međutim, prijeti da bi mogla ostati na marginama. Industrijski koncerni već su dali za uzbunu. Više od 60 posto globalne proizvodnje rijetkih metala i gotovo 90 posto njihove prerade otpada na Kinu. Nedavne kineske izvozne restrikcije naglo su razotkrile ovisnost Evrope od ove zemlje.

Njemačka ima šta ponuditi

Je li igra već izgubljena? Ne, kaže Christoph Kannengießer, direktor Njemačkog afričkog udruženja privrede. On smatra da Njemačka ima povoljnu startnu poziciju. Među zapadnim industrijskim nacijama, Njemačka i dalje uživa posebno dobar ugled u Africi – kako politički, tako i ekonomski.

„Naše kompanije rade zaista posebne stvari", kaže Kannengießer u intervjuu za DW. Umjesto eksploatacije sirovina, njemačka privreda fokusira se na greenfield-investicije, lokalna partnerstva i izgradnju održivih struktura.

Mnoge njemačke firme poznate su po tome da prenose znanje i stvaraju dodatnu vrijednost na licu mjesta. Njemačka politika prema Africi djeluje skromno. „Upravo u vremenima, kada afričke države sve više teže samoodgovornosti i industrijskom razvoju, to bi mogla biti odlučujuća konkurentska prednost", kaže ovaj ekonomski stručnjak.

Kannengießer apeluje na saveznu vladu da konačno ubrza tempo. Koherentna strategija za Afriku još uvijek nedostaje. Posljednja je usvojena tek neposredno prije izbora – prekasno da bi imala efekta. A takva strategija bi trebala biti smjernica za djelovanje, kaže on. Njemačkoj sada treba ambiciozan, diferenciran koncept – i prije svega više tempa. „Malo više konjskih snaga na cesti!", poručuje.

Kako bi mogao izgledati zaokret prema Africi?

„U posljednjih deset godina se već mnogo toga promijenilo", kaže Tom Halgasch, osnivač firme „Das Labor GmbH", koja od 2011. godine upravlja medicinskim laboratorijima u Gvineji, Obali Slonovače i Togu. No, kako primjećuje, susjedi Njemačke – Belgija, Nizozemska ili Francuska – često imaju lakši pristup. „Ekonomski angažman u Africi je dio njihove vanjske politike. Ako neka dozvola nedostaje, angažuje se ambasada."

Tu su i praktične prepreke poput finansiranja, pitanja viza ili nedostatka sporazuma o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja. Poduzetnik iz Potsdama želi da njemačka politika ubuduće jače poveže vanjsku trgovinu, diplomatiju i razvojnu saradnju.

Gdje još škripi

Najveća prepreka za veći poduzetnički angažman u Africi je dominantni narativ, kaže Christoph Kannengießer: kontinent se doživljava kao previše rizičan. To ima direktne posljedice: banke ponekad traže dvocifrene kamatne stope ili ne nude kredite ako nedostaju garancije ili politička stabilnost. Tu država može intervenirati – ciljanim instrumentima koji bi posebno preduzećima srednje veličine olakšala i osigurala investicije.

I ekonomska politika bi se trebala više fokusirati na podršku, naglašava Kannengießer: umjesto generalnih strategija, potrebne su ciljane diplomatske inicijative i to sa najvišeg političkog nivoa.

Da je takav angažman dobrodošao, potvrđuje i Andries Oosthuizen, zamjenik ambasadora Južne Afrike u Berlinu. Njemačka i dalje uživa visok ugled u Africi kao tehnološki i obrazovni partner. „Trebaju nam investicije u infrastrukturu, jer na kraju krajeva i njemačke firme traže stabilnost i političku sigurnost", kaže Oosthuizen za DW.

Partnerstvo na ravnopravnoj osnovi?

No, ekonomski angažman nije dovoljan. U nekom trenutku postavlja se suštinsko pitanje: kako Njemačka vidi svoju ulogu u Africi – kao partner na ravnopravnoj osnovi, kao investitor ili kao osiguravač sirovina?

Kai Koddenbrock iz Bard koledža u Berlinu sumnja u postojanje ravnopravne saradnje. U središtu njemačkih interesa, kaže, prvenstveno su stabilni lanci snabdijevanja i povoljan pristup resursima. „Polaziti od pretpostavke da Njemačka ima stvarni interes za jak afrički kontinent koji može nametnuti više cijene, smatram nerealnim", kaže on.

Ponašati se kao vjerodostojan partner

Investicije prerastaju u partnerstvo samo ako su usklađene s ekonomskim ciljevima afričkih država. To znači lokalnu prerađivačku industriju, razvoj vlastite industrije i ekonomsku nezavisnost od evropskih interesa.

„Ako zaista govorimo o ravnopravnosti, Evropa mora biti spremna prihvatiti i blokovsko udruživanje Globalnog juga, kao i više cijene za prerađene ili gotove proizvode iz Afrike", kaže Koddenbrock. „Moramo se zapitati kakvu vrstu privrede želimo – i u Njemačkoj, i globalno."

Ovo je odlučujući trenutak. Njemačka još uvijek ima šansu da se u Africi pokaže kao vjerodostojan partner: ekonomski, politički i tehnološki. No za to – u tome se svi slažu – nisu dovoljne samo riječi.

Ovaj tekst je najprije objavljen na njemačkom jeziku.