AfD i njene europske sestrinske partije

Početkom maja, Savezni ured za zaštitu Ustava klasificirao je stranku Alternativa za Njemačku kao "potvrđenu desničarsku ekstremističku stranku". AfD poduzima pravne mjere protiv ovoga. Savezni ured za zaštitu ustava stoga je zasad odgodio klasifikaciju, ali se drži svoje suštinske procjene. No, označavanje kao desničarski ekstremistička ponovno je potaknulo raspravu o zabrani stranke.

Kakva je situacija sa sličnim strankama u drugim europskim zemljama? Tu se nigdje ne spominju zabrane. Naprotiv, u nekim zemljama takve su stranke uključene u rad vlada ili ih čak vode.

Austrija: Slobodarska stranka Austrije

Austrijskikancelar Christian Stocker iz konzervativne ÖVP stranke ne smatra FPÖ, na čijem je čelu Herbert Kickl, desničarsko ekstremističkom strankom i ne priznaje protupožarni zid poput onog koji su druge stranke u Njemačkoj podigle protiv AfD-a. Nije ni čudo, budući da je ÖVP već dva puta formirala koalicijske vlade s FPÖ-om, prvi put 2000. To je u to vrijeme bio skandal u EU, a ostale države EU su nekoliko mjeseci svele kontakte s bečkom vladom na minimum.

FPÖ je relativno stara stranka u austrijskoj parlamentarnoj povijesti. Osnovali su je bivši nacisti 1955. godine, ali je kasnije postala umjerenija. Poput AfD-a, FPÖ kritizira imigraciju, globalizaciju i EU. Možda zbog brojnih sudjelovanja u vlasti, uključujući i na državnoj razini, FPÖ se čini spremnijom na kompromis i manje ideološkom. Prošle godine prvi put je postala najjača snaga na parlamentarnim izborima. Ipak, nije uspjela ponovno formirati koaliciju s ÖVP-om. Međutim, sada je u anketama još više u vodstvu nego što je bila na izborima. 

Francuska: Nacionalno okupljanje

Nacionalno okupljanje (Rassemblement National) prošao je dug put od svog osnutka 1972. Marine Le Pen, kći osnivača stranke Jean-Marie Le Pena, preimenovala je u Front National i dovela je – nešto malo - u centar. Iako stranka i dalje kritizira imigraciju i islam, više se ne predstavlja kao antisemitska. Ovaj kurs joj je donio nove birače. Le Pen se tri puta kandidiralana predsjedničkim izborima, izgubivši najkasnije u drugom krugu, ali je svaki put povećavala svoj udio glasova. No sada je sudska presuda za pronevjeru javnih sredstava zabranila Marine Le Pen sudjelovanje na izborima na pet godina. Ako se ona ponovno može kandidirati ili ako se kandidira vođa stranke Jordan Bardella, trenutne ankete daju joj ili njemu dobre šanse za pobjedu barem u prvom krugu. Na parlamentarnim izborima 2024. godine u Francuskoj, partija Nacionalno okupljanje je već postala najjača snaga.

Vrlo francuska – i to je jasna razlika u odnosu na AfD – jest sklonost ove stranke protekcionizmu i etatizmu, tj. vjerovanje u državu kao velikog rješavatelja problema. Le Pen se već distancirala od AfD-a. Očito je njemačka stranka previše radikalna za nju, ali ovo bi mogao biti unutarnjopolitički potez kako bi izgledala ozbiljnije.

Italija: Fratelli d'Italia

Na čelu Braće Italije (Fratelli d'Italia) je, od svih ljudi, žena, a Giorgia Meloni je vjerojatno najuspješnija šefica vlade radikalne desnice u Europi. Mnogi članovi stranke prilično pozitivno gledaju na fašizam, talijansku varijantu njemačkog nacionalsocijalizma. Giorgia Meloni je jednom rekla da ima „neopterećen odnos prema fašizmu" i da je bivši fašistički šef vlade i Hitlerov saveznik Benito Mussolini bio "dobar političar". 

U izbornoj kampanji 2022. u Italiji,koja je dovela njezinu stranku na vlast, njezin slogan bio je "Bog, obitelj i domovina". Pogotovo u socio-političkom smislu, Meloni i njezina stranka su radikalno desničarske: bore se protiv pobačaja, homoseksualaca i LGBTQ osoba – i naravno protiv migranata. No za razliku od mnogih slično orijentiranih političara u Europi, Meloni zauzima jasan stav protiv Rusije u ratu u Ukrajini. To je prvenstveno razlog zašto je govorila o "nepomirljivim razlikama" s AfD-om. Istovremeno, Meloni ima bliski odnos s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom i stoga je u Bruxellesu cijenjena kao transatlantski posrednik.

Švedski demokrati

Korijeni Švedski demokrati (Sverigedemokraterna) leže u desničarskom ekstremističkom pokretu Bevara Sverige Svenskt (u slobodnom prijevodu: "Švedska treba ostati švedska"). Neposredno prije početka ovog milenija, stranka se pokušala distancirati od svog starog miljea i zauzeti umjereniji pristup. Sadašnji vođa stranke Jimmie Akesson nastavlja tim putem i postigao je da Švedski demokrati postanu druga najjača stranka na parlamentarnim izborima 2022. godine u zemlji. Od tada stranka podržava manjinsku vladu konzervativnog premijera Ulfa Hjalmara Kristerssona.

Najvažnije pitanje - kao i u drugim zemljama - je imigracija. Kriminal bandi, koji je raširen u većim švedskim gradovima, donio je Švedskim demokratima veliki izborni uspjeh tamo. Međutim, ono što je netipično za stranku njezine orijentacije jest to da je sada posvećena zaštiti klime.

Nizozemska: Stranka za slobodu

Od parlamentarnih izbora 2023. godine, Stranka za slobodu Geerta Wildersa najjača je snaga i vodi koalicijsku vladu s još tri stranke. Budući da je Wilders bio previše radikalan za svoje partnere, nestranački Dick Schoof postao je premijer. PVV je jedinstven po tome što je Wilders jedini član stranke; čak su i zastupnici i ministri službeno samo pristaše stranke. To također omogućuje Wildersu da sam određuje stranački program i sam imenuje kandidate za izbore. 

Glavni fokus PVV-a je borba protiv imigracije, a posebno protiv islama. Wilders ide posebno daleko sa svojim ciljem zabrane Kur'ana i izgradnje svih novih džamija. Međutim, prije posljednjih izbora Wilders je rekao da će svoje stavove o islamu "zamrznuti" kako bi mogao vladati. Inače, mobilizira ljude protiv zaštite klime i protiv EU koja se doživljava kao nametljiva.

Ujedinjeno Kraljevstvo: Reformska stranka UK

Stranka je prošla kroz nekoliko transformacija: odvajanjem od Stranke za neovisnost Ujedinjenog Kraljevstva, čiji je glavni cilj bio Brexit, tj. izlazak Ujedinjenog Kraljevstva iz EU, postala je Stranka Brexita. Kada je cilj Brexita postignut, preimenovana je u Reformsku stranku Ujedinjenog Kraljevstva. Odlučujuću ulogu uvijek je igrao Nigel Farage, bauk za etabliranu britansku politiku.

U međuvremenu, stranka je svojim glavnim ciljem postavila drastično smanjenje broja imigranata - i time gura vladajuću Laburističku stranku, ali i konzervativce. Farage optužuje obojicu za neaktivnost. S uspjehom: Laburistički premijer Keir Starmer nedavno je obećao drastično smanjenje i ilegalnih i radnih migracija, samo nekoliko dana nakon što je Reform UK dobro prošao na lokalnim izborima. Prema nedavnim nacionalnim anketama, Reform UK je čak neznatno ispred laburista i konzervativaca. Zamjenik vođe stranke Richard Tice naziva službeni britanski cilj klimatske neutralnosti "apsurdnim".

 

Pratite nas i na Facebooku, na X-u, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu