Što znamo o 1800 bačvi nuklearnog otpada u Atlantiku

Daleko od očiju, daleko od srca – to je bio moto koji se koristio za bacanje radioaktivnog otpada u ocean. Istraživači su sada otkrili više od 1800 bačvi radioaktivnog otpada u sjeveroistočnom Atlantiku. Radioaktivne bačve bacale su u ocean između 1950-te i 1980-te razne europske zemlje, uključujući Veliku Britaniju, Belgiju, Nizozemsku, Švicarsku i Njemačku. To je bilo najjeftinije i najjednostavnije rješenje za zbrinjavanje radioaktivnog otpada iz nuklearne industrije i istraživačkih laboratorija.

Tek je 1993. godine odlaganje nuklearnog otpada u ocean zabranjeno. Međutim, do tada se vjerovalo da je samo na sjeveroistoku Atlantika u more bačeno najmanje 200.000 bačvi, na dubine od 3.000 do 5.000 metara.

Evropski istraživači sada su istraživačkim brodom "L'Atalante" otplovili na područje gdje je vjerojatno završila polovica nuklearnog otpada: zapadnoeuropski bazen Atlantika, preko 1000 kilometara zapadno od La Rochellea u Francuskoj. Projekt se zove NODSSUM - Nuclear Ocean Dump Site Survey Monitoring (Monitoring istraživanja mjesta odlaganja nuklearnog otpada u oceanu).

Malo podataka o bačvama s nuklearnim otpadom u Atlantiku

Međunarodni tim od 21 istraživača želi napraviti kartu svih lokacija, na kojima su pronađene bačve s nuklearnim otpadom. Zasad se malo zna o nuklearnom otpadu u oceanu i njegovoj tačnoj lokaciji.

„U mnogim slučajevima nedostaju informacije o stanju ili tačnoj lokaciji bačvi, a podaci o vrsti i podrijetlu radioaktivnog otpada često su nepotpuni ili teško dostupni“, rekao je za DW Pedro Nogueira, znanstvenik za ekologiju ribarstva iz Instituta Thünen u Bremerhavenu. On je među istraživačima na brodu „L'Atalante". 

Od kontaminiranih laboratorijskih materijala i zaštitne odjeće, ostataka iz medicine, istraživanja i industrije do otpada iz nuklearnih reaktora, sve je bilo tamo, kaže Nogueiri. Iako odbačeni otpad, prema njegovim riječima, ima uglavnom nizak ili osrednji stupanj radioaktivnosti, neke od tih tvari su također posebice opasne. Stroncij-90, na primjer, može uzrokovati tumore kostiju i leukemiju, posebno ako uđe u ljudsko tijelo. Ili cezij-137, tvar koja je također ispuštena tijekom katastrofe u černobilskom reaktoru i kojom su divlje gljive i meso divljači još uvijek jako kontaminirani u nekim regijama Europe, uključujući Bavarsku u Njemačkoj.

A plutonij, ili preciznije, plutonij-239, također je odbačen u bačvama, koje sada leže na dnu Atlantika. To je najčešće proizvedeni izotop plutonija, čije je vrijeme poluraspada veće od 24.000 godina, što znači da se tek tada njegovo zračenje smanjuje za polovicu.

Koliko radioaktivnosti izlazi u ocean?

Voditelj projekta Patrick Chardon, nuklearni fizičar u laboratoriju Clermont Auvergne u Francuskoj, pretpostavlja da radioaktivnost izlazi iz spremnika već neko vrijeme. Iako su bačve dizajnirane da izdrže tlak na dubini, nisu dizajnirane da zadrže radioaktivnost, kaže on. 

„Znamo da su neke bačve korodirale i da su male količine radioaktivnosti otkrivene u dubokomorskim sedimentima i organizmima u blizini starih odlagališta otpada“, kaže Pedro Nogueira. „Međutim, dostupni podaci pokazuju da to predstavlja samo vrlo nizak stupanj rizika za obalna područja ili ljudsko zdravlje.“ Kontinuirano praćenje također je pokazalo, kaže on, da je radioaktivnost u ribi i morskim plodovima znatno ispod pragova za sigurnu hranu.

Voditelj projekta Chardon procjenjuje da će radioaktivnost većeg dijela nuklearnog otpada u sjevernom Atlantiku nestati nakon otprilike 300 do 400 godina. Prema riječima ovog nuklearnog fizičara, samo oko dva posto otpada zadržat će svoju radioaktivnost znatno dulje.

Nuklearni otpad ostat će u dubokim vodama Atlantika

Bačve potopljene u dubokom moru vjerojatno će tamo i ostati. Njihovo vađenje trenutnom tehnologijom bilo bi izuzetno teško i moglo bi predstavljati značajan rizik za okoliš, objašnjava Pedro Nogueira.

Ovaj znanstvenik stoga naglašava da je kontinuirano praćenje situacije sa nuklearnim otpadom u oceanu ključno kako bi se pravovremeno otkrile buduće promjene u radioaktivnoj kontaminaciji i potom poduzele odgovarajuće mjere.

Tim na brodu "L'Atalante" planira ostati na lokaciji četiri sedmice. Time će se ne samo zabilježiti stanje u kojem su bačve, već će biti uzeti i uzorci vode, tla i životinja. Ovi uzorci namijenjeni su demonstraciji i ispitivanju utjecaja odbačenog nuklearnog otpada na ekosustav.  Istraživači planiraju ispitati otprilike 200 četvornih kilometara morskog područja.